Nekako u travnju 2011, predsjednik HKZ-a, prof. Stanko Popović obavijestio je članove Odbora HKZ-a da nam je ECA (Europska kristalografska zajednica) ponudila da predstavimo našu kandidaturu za organizaciju 29. Europskog kristalografskog kongresa u Hrvatskoj. Svi smo pomalo oklijevali. Organizacija tako važnog i velikog događaja traži puno vremena, znanja, ali i iskustva u organizaciji sličnih skupova. Nakon živahne prepiske, Odbor je ipak jednoglasno odlučio da HKZ krene u ovaj veliki pothvat. Na proširenom sastanku Odbora HKZ, 23. svibnja 2011, donesene su ključne odluke i imenovani članovi organizacijskog, programskog, i u tom trenutku najvažnijeg, kandidacijskog odbora ECM29. Za predsjedavajuću ECM29 izabrana je Marija Luić. Time je procedura, s formalne strane, započela, a ja bih rekao da je s tim sastankom zapravo prijeđen “point of no return“. Da smo političari, ovaj bismo sastanak sigurno nazvali povijesnim. Objavili smo odluku Odbora putem mailing liste HKZ-a, i odmah bili zasuti pozitivnim, rekao bih čak, entuzijastičnim reakcijama članova Zajednice. Mnogi su odmah ponudili nesebičnu pomoć u lobiranju kod naših utjecajnih prijatelja kristalografa širom Europe. Kandidacijski odbor se odmah nakon ustanovljenja suočio s prvim velikim zadatkom – trebalo je u kratkom roku odabrati tzv. PCO (professional congress organizer) odnosno agenciju koja će voditi organizaciju ECM29. Sasvim iskreno, nismo znali gdje niti kako da počnemo. Međutim, posao su, u rekordnom vremenu, odradile dvije briljantne tajnice – Ana Šantić (tajnica organizacijskog odbora) i Marijana Đaković (tajnica kandidacijskog odbora). Pronašle su dvije kvalitetne agencije koje se profesionalno bave organizacijom velikih znanstvenih i drugih skupova, te nam organizirale sastanke s njima. Nakon sastanaka, međutim, nismo bili puno pametniji. Obje agencije i njihove ponude imale su i dobre i loše strane. Izbor nije bio lagan, a osim toga, bili smo svjesni da se radi o velikoj lovi. Zato smo odlučili upriličiti poseban sastanak Kandidacijskog odbora i pozvati obje agencije da nam se predstave kratkom (desetminutnom) prezentacijom nakon koje bi uslijedila pitanja članova Kandidacijskog odbora. Sastanak je održan na IRB-u, u seminaru OKB-a, u IV krilu, u petak, 1. srpnja 2011. Obje prezentacije su popraćene gotovo pa 45-minutnom živahnom diskusijom i velikim brojem pitanja znatiželjnih članova kandidacijskog odbora. Nakon prezentacija i diskusija, uslijedilo je tajno glasanje 12 članova kandidacijskog odbora (Darko Tibljaš se ispričao zbog službenog puta). Glasovi su se otvarali i brojali javno. Pobijedila je, uvjerljivo, agencija Top Congress Management (TCM) iz Rovinja, koju je predstavio njezin direktor, gosp. Milan Čupić. Odmah nakon izbora, predstavnike pobjedničkog tima smo pozvali u sobu, čestitali im, i dogovorili predstojeće aktivnosti. A pravi posao je, s uspješnim odabirom agencije, zapravo tek počeo. Obzirom da 20.07. većina kristalografa odlazi na zasluženi godišnji odmor, a da je prezentacija kandidature već zakazana za 25. kolovoza, trebalo je praktično u naredna dva tjedna, prirediti kompletnu kandidacijsku dokumentaciju koja uključuje tzv. Bid document, te MS-powerpoint prezentaciju koju ću ja na sastanku Savjeta ECA-e u Madridu predstaviti vijećnicima. S pojmom bid documenta većina nas se prvi put susrela. Radi se o pravoj knjizi, u kojoj treba dati iscrpne podatke o našoj zemlji, njezinim turističkim, prometnim, političkim, gospodarskim i drugim potencijalima i karakteristikama, predstaviti grad domaćin, kongresni centar, hotelsku ponudu, nacionalnu kristalografsku udrugu, kao i puno toga drugoga. Taj se dokument distribuira svim članovima Savjeta ECA-e, koji na temelju informacija iz njega, kao i na temelju same prezentacije, donose odluku i daju glas. Štoviše, naglašeno nam je iz ECA-e da kompletnu dokumentaciju treba poslati najkasnije 10 dana prije početka Svjetskog kristalografskog kongresa u Madridu, dakle do 12. kolovoza 2011. Podijelili smo zadatke i bacili se na posao. Ana Šantić priredila je dio koji se odnosi na društvene aktivnosti, Zoran Štefanić dio koji se odnosi na sam kongresni centar, Željko Skoko je zadužen za prometnu povezanost Rovinja i Hrvatske s ostatkom Europe, Mirjana Bijelić je prikupila informacije o mogućnostima za organizaciju izleta, a Mario Cetina o posebnim pogodnostima koje ćemo ponuditi studentima i doktorandima. Jasminka Popović, efikasna rizničarka organizacijskog odbora, neumorno je slagala proračun skupa i to za nekoliko scenarija, optimističnih i onih manje optimističnih, a ja sam se posvetio pripremi prezentacije. Stella Čupić i Milan Čupić iz TCM-a su odradili lavovski posao u pripremi Knjige kandidature (bid document) – od prikupljanja i odabira podataka koje su im slali naši kolege iz Odbora, do završnog ušminkavanja i samog uveza. Prof. Stanko Popović je za to vrijeme neumorno lobirao. Nisam siguran, ali samo iz prepiske koja je meni dostupna, čini mi se da je našim prijateljima širom Europe, prof. Popović poslao barem stotinjak elektroničkih dopisa. Uz to smo prof. Popoviću ostavili i zahtjevan posao koordinacije s HAZU. Drugi sastanak kandidacijskog odbora održan je na istom mjestu i u isto vrijeme, točno tjedan dana poslije, u petak, 8. srpnja 2011. Već se vidjelo da posao pomalo, ali sigurno napreduje. Ja sam predstavio sirovu prvu inačicu prezentacije za Madrid na koju je bilo jako puno primjedbi. Shvatio sam da puno toga moram mijenjati. Dobro je konzultirati se i razgovarati, zaključio sam po tko zna koji put. Ništa manje detaljni i oštri nismo bili niti u razmatranju prve verzije Kandidacijske knjige koju nam je predstavila Stella Čupić. Nakon diskusije, podijelili smo zadatke i razišli se. Pred nama je bio radni vikend i udarnički tjedan, jer je za sljedeći sastanak, u petak, trebalo prirediti finalne verzije oba dokumenta. U tom tjednu, Marijana (Đaković), tajnica kandidacijskog odbora, nam je ugovorila sastanak s gospodinom Račićem iz Hrvatske Turističke Zajednice. Ljudi iz HTZ-a pokazali su se izuzetno susretljivima. Odmah su stupili u kontakt s njihovim predstavništvom u Madridu i dogovorili dostavu nekoliko paleta promotivnih materijala kojima ćemo opremiti štand. Operativni posao preuzeli su Stella i Milan iz TCM-a u dogovoru s HTZ-ovim uredom u Madridu, a Marijani i meni ostalo je da odaberemo materijale koje želimo imati na štandu. Sjajno. Zadnji sastanak Koordinacijskog odbora ECM29 Rovinj 2015 održan je opet u petak, 15. srpnja 2011, na istom mjestu. Ja sam predstavio finalnu verziju prezentacije. Ovaj put sam dobio više pohvala, izgledalo mi je da je većina zadovoljna. Osobito sam šarmirao prisutne s tri hrvatska srca na kraju, a, iskreno, na to sam i računao. Nekako sam mislio, ako to sa srcima upali s članovima koordinacijskog odbora, zašto ne bi i s vijećnicima Savjeta ECA-e. Tako je i bilo, a tri srca su u međuvremenu našla mjesto i u Kandidacijskoj knjizi, i postala svojevrsni neformalni logo naše kandidature. Moram reći da mi je Zoran (Štefanić) pomogao napravivši nekoliko sjajnih slajdova. Tloris stare tvornice duhana, kao i google map predstavljanje lokacije Rovinja, i samog kongresnog centra u Rovinju upravo su odlični. Jasminka (Popović) i ja smo iterativnim postupkom sklepali efikasan i jednostavan MS Excell kalkulator za projekciju proračuna ECM29, što se pokazalo izuzetno praktičnim kod slaganja finalnih verzija nekoliko scenarija proračuna. Kandidacijska knjiga, još uvijek u elektroničkom obliku, također je dobila završne konture. Nedostajalo je pismo od resornog ministarstva i od Predsjednika Republike. Aninom (Ana Šantić) intervencijom, dobili smo pismo potpore istarskog župana, a zahvaljujući agenciji TCM, i od rovinjskog gradonačelnika. Ostalo je samo par dana za ova dva važna pisma potpore. Predsjednica programskog odbora, Dubravka Matković-Čalogović, dobila je u zadatak izvršiti “desant” na Ured Predsjednika, a Darko Tibljaš i predsjedavajuća ECM29, Marija Luić su prihvatili pozabaviti se Ministarstvom. Predsjednik Josipović nam je uskoro poslao pismo potpore. Odahnuli smo. MZOŠ se, međutim, pokazao tvrđim orahom. Napali smo iz svih pravaca, institucionalno i putem privatnih kontakata. Kad smo već izgubili svaku nadu, javljeno nam je da nas pismo, koje je potpisala državna tajnica, čeka na porti Ministarstva. Osobno sam odjurio po pismo i oduševljeno ga donio na IRB. Ali, kad sam ga pročitao, postalo mi je jasno da takvo pismo ne možemo uvrstiti u dokumentaciju. Naime, u MZOŠ-u su Hrvatsku Kristalografsku Zajednicu zamijenili s Croatica Chemica Actom! Nakon kraćeg razmišljanja, zaključili smo da ih je zbunio identični engleski akronim naše udruge i našeg najboljeg kemijskog časopisa. Shvaliti smo tada (i prihvatili), da su napori da dobijemo pismo potpore od Ministarstva naprosto izlišni. I odlučili predati dokumente za kandidaturu bez njega. Tako su ljudi iz TCM-a, početkom kolovoza, završili uređenje Kandidacijske knjige i dali je na uvezivanje. Sam kongres u Madridu počeo je u ponedjeljak, 22. kolovoza. ECA nam je rezervirala štand, kojeg smo mi bogato opremili posterima, natpisima, propagandnim materijalom, hrvatskim zastavicama i vrećicama lavande, pa je “Mediteran kakav je nekada bio” mirisao na desetak metara uokolo. Štand sam po sebi postao je svojevrsni stožer male hrvatske delegacije u Madridu. Tamo smo se ujutro okupljali, dogovarali strategiju i taktiku, i rješavali probleme koji su se pojavljivali u hodu. Samo u prva dva dana kongresa podijelili smo više od tisuću komada raznih propagandnih materijala. Naši protukandidati, Švicarci, uopće nisu imali štand. Lobirali smo zbilja neumorno. Podršku bez zadrške dobili smo od kolega iz Slovenije, Srbije, Makedonije, Ukrajine, Italije, Poljske, Južnoafričke Republike, ali i mnogih drugih. Prezentacija je zakazana za sastanak Vijeća ECA-e, 25. kolovoza u 13.00 h. Bio sam umjereno nervozan, ali sam znao da smo zaista napravili sve što se moglo. Stella i Milan iz TCM-a priredili su za svakog vijećnika paket s materijalima, koji je, osim propagandnih turističkih brošura i DVD-ova, sadržavao i zaista lijepo opremljenu Kandidacijsku knjigu, te po jedan primjerak IUCr NewsLetters koji je baš u svom zadnjem broju, sretne li okolnosti, donijeo opširan pregled kristalografije u Hrvatskoj. Stolove ispred dvorane za sastanak, prekrili smo turističkim prospektima Rovinja, a posvuda su bile i naše zastavice. Naši protukandidati nisu imali ništa od toga. Prezentacije su uslijedile na kraju sastanka, prvo naša, a onda švicarska. Naša je prošla odlično, s velikim aplauzom, a švicarska je bila očito lošije pripremljena, a ljudi su za vrijeme te prezentacije izlazili iz dvorane. To nas je jako ohrabrilo. Ipak, zbog iscrpnog dnevnog reda, diskusija i glasanje su odgođeni za sljedeći sastanak, 27. kolovoza, na istom mjestu. To nam se nije svidjelo, jer jedini predstavnik Makedonije na kongresu u Madridu, koji je nedvosmisleno podržao našu kandidaturu, morao je dan prije glasanja otputovati. S druge strane, baš u međuvremenu između ta dva sastanka doputovao je prof. Tone Meden, slovenski predstavnik. Grozničavo smo brojali glasove, i razmatrali sve scenarije – od onih najcrnjih do pobjedničkih. Pred samo glasanje, moj suparnik i ja dobili smo priliku obratiti se skupu s nekoliko rečenica. Odlučio sam još jednom naglasiti ono što sam smatrao našim najvećim adutima. Naglasio sam da smo mi kandidaturu shvatili ozbiljno, te ju pripremili i predali na vrijeme čime smo pokazali i ozbiljnosti, ali i poštovanje prema ECA-i. Nisam naglasio, ali se podrazumijevalo da se za naše protukandidate, koji su kandidaturu pripremali u zadnji čas i predali sat i pol prije zadnjeg roka, to nikako ne može reći. Zatim sam podsjetio sve da smo za organizaciju ovog događaja dobili potporu s najvišeg političkog mjesta u našoj zemlji, od samog Predsjednika Republike, te da je Predsjednikovo pismo uvršteno u Kandidacijsku knjigu. I napokon, podsjetio sam da Hrvatska, usprkos dugoj tradiciji kristalografije i velikim postignućima u tom polju nikada nije bila domaćinom jednog velikog kristalografskog skupa i da bi njihovo povjerenje i organizacija ECM29 u našoj zemlji bili veliki podstrek razvoju naše kristalografije, prirodnih znanosti i znanosti uopće. Ne trebam ni govoriti koliko je bilo naše uzbuđenje pred samo glasanje. Tajnica ECA-e, Petra Bombicz je podijelila svim vijećnicima glasačke listiće. Na svakom glasačkom listiću bila su samo imena dvaju zemalja kandidata: “Croatia” i “Switzerland”. Svaki je glasač, a bilo ih je 29, trebao zaokružiti svoj izbor. Prof. Kuzel je rukovodio operacijom prikupljanja glasačkih listića i prebrojavanja glasova. Marijana i ja smo napeto promatrali hrpice listića i činilo nam se da to brojanje jako dugo traje. Ipak, jasno je bilo da je jedan od dvaju kandidata dobio nadmoćnu većinu glasova. Službene rezultate nikad nećemo saznati, ali ako sam dobro brojao, vidio sam da je manja hrpica imala samo tri listića (od 29). Sad je ostalo još samo čuti od predsjedavajućeg, Santiaga Garcia-Granda, “čija je” ova veća hrpica. Mirnim glasom rekao je: “We have a winner. The 29th European Crystallographic meeting will be held in Croatia.”